PRVA IŠKA FEŠTA 1970.GODINE

Baš po uzoru na spomenute priredbe, negdje u svibnju 1970.g. rođena je ideja o Organiziranju “Iške Fešte”. Grupa iških mladića u dugim noćnim šetnjama uskim iškim kolovajama, došli su na ideju organiziranja priredbe, ali ovoga puta ne u Domu kulture već na Slancu. Ta grupa, zapravo pioniri i začetnici kasnije tradicionalne “Iške fešte” bili su : 

Ante-Tonči Glomuz kao prvi među jednakima u ovoj grupi, a ujedno zadužen za režiju cjelokupne priredbe.

Zdravko Škorlić zadužen je bio za organizaciju iškog folklora.

Tada je došlo do prvog organiziranog nastupa iških žena, pa možemo godinu 1970. proglasiti kao godinu osnutka iške folklorne grupe: “Krambučele”.

U stvaranju ili bolje rečeno obnavljanju iškog izvornog folklora, odnosno iške izvorne pjesme najaktivnije su bile:  Danica Pekić, Neda Sutlović i Marija Cvitanović (Štokovica).

Zvonimir Sutlović dobio je zadatak za pripremu skeča. Na taj način određena je buduća sudbina toga mladića, jer on će u svim budućim feštama biti osoba bez koje se neće moći zamisliti organizacije i izvođenje humora i skečeva.

Vlado Strgačić dobio je zadatak organiziranja natjecanja iških klapa.

Dragan Brčić bio je zadužen za organizaciju natjecanja pjevača-amatera za “Najbolji glas Iža”.

Program je te 1970.g. trajao 2 dana, a cijela priredba imala je naziv “Iška noć”.

Sve je počelo svečanom povorkom oko sela.

Prije svečane povorke na plivalištu ispred Doma kulture gostovala je vaterpolo momčad iz Sali, koja je pobijedila domaće vaterpoliste “Mladost” sa 7:6. Bio je to prvi poraz Veloižana od Saljana u 20 godišnjoj povijesti veloiškog kluba.

U svečanoj povorci oko sela sudjelovali su mještani Velog Iža, kao i gosti (turisti). Povorku su u prolazu kroz selo i iške kolovaje dočekivali znatiželjni promatrači (domaći i furešti), a iške djevojke u narodnoj nošnji nudile su im domaće smokve, vino i rakiju.

Drugog dana fešte u subotu  29.srpnja 1970. g., na improviziranoj pozornici na Slancu u njegovom zapadnom kantunu, održan je zanimljiv program pod nazivom “Iška noć”.

Pozornica je bila dekorirana u iškom ambijentu sa mnogo detalja koji su obilježavali išku tradiciju: bilo je tu lopiža, komoštri, trpija i raznog ribarskog alata, kao što su: mriže,ferali, petromaksi, vrše i sl.  U dekoraciji pozornice naročito se bio angažirao talijanski turista po imenu Sergio (ljetovao je kod Vjeka Šegote – Kalebića zeta). Sergio je inače bio režiser na milanskoj televiziji, koji je nekoliko godina uzastopce ljetovao u Velom Ižu, prije i poslije 1970.g. Pričalo se da je razlog njegove ljubavi prema Ižu, bila jedna iška plavuša, koja je tada sa roditeljima živila u Beogradu, a ljeto provodila u Velom Ižu.

U programu te večeri održano je natjecanje za najbolji glas Iža.

Pobjedničku pjesmu “Ča se priča na Ižu” pjevala je Ružica Rakocija, a pjesmu je za ovu prigodu skladao Boris Bizetić, tada stanovnik Velog Iža, kasnije voditelj srbijanskog sastava “Rokeri s Moravu”.

 

Ružica Rakocija uz VIS Korinjak

Drugo mjesto u ovom natjecanju osvojila je Lena Vlahov, a treće Predrag Sutlović-Gazdarić.

Natjecatelje je pratio VIS “Korinjak” iz Velog Iža u sastavu: Vito Rakocija, Šime Cvitanović, Dragan Brčić i Veljko Skočić.

U natjecanju za najbolju klapu Iža, pobijedila je klapa “Fržata” u sastavu: Milan Šulić, Janko Marijan, Darko Paša, Predrag Sutlović i Šime Cvitanović(Črivičin).

U folklornom dijelu programa najveći aplauz izmamile su Iške žene za izvođenje iškog kola, te za pjevanje iških izvornih pjesama. Ovo je stvarno bio početak iškog folklornog sastava “Krambučele”, pa se vrijedno zabilježiti imena onih koje su te večeri pjevale i plesale na Slancu:

Dinka Orović, Sanka Orović, Luviđa Cvitanović, Ana Letinić,

Judmila Strgačić, Jovita Strgačić, Anka Cvitanović, Danica Pekić, Marija Cvitanović(Štokovica), Neda Sutlović.

 

Iška omladina izvela je nekoliko folklornih točaka u kojima su nastupili: Radica Sutlović, Tonči Šulić, Zdravko Škorlić i ostali. 

Za nasmijavanje gostiju, te večeri se brinuo stalni posjetitelj Velog Iža, Marijan Breznik iz Ljubljane, koji je sa svojom grupom Slovenaca izveo uspješnu humorističku točku, koju je publika sa oduševljenjem prihvatila.

Za muzičku pratnju čitavog programa, te za zabavu gostiju nakon službenog dijela programa zadužen je bio domaći sastav : “Korinjak” pod vodstvom neumornog Vitomira Rakocija.

Voditelji programa bili su : sestre Šulić (Emica i Nera), te Ante Glomuz.

Iako ceremonijal biranja Iškog kralja te godine nije izveden, pa prema tome kralj te godine nije ni izabran, ipak se prešutnim sporazumom Ižana, kao prvi Iški kralj nove ere vodi Nardo Barić.